Rahat No More

02.05.2020.

USA '94.

Ovo kako je umro sport, švedi počeli prikazivati stare tekme na tv-u. Danas gledao Švedska - Rumunija, četvrtfinale Svjetskog prvenstva USA ‘94.
Sa jedne strane Larsson (još uvijek sa dreadlocksima), Kenneth Andersson, Thomas Brolin i ekipa, s druge strane Petrescu, Popescu, Munteanu, Hagi, Dumitrescu... i opali me flešbek, sjetim se kad sam je gledao u direktnom prenosu, ma k'o jučer.
Precizniji da budem, gledao sam samo drugo poluvrijeme, jer nije bilo struje u Fuada Midžića, a tek u drugom smo pokrenuli agregat.
Drugim riječima, 1994. godine pregledao sam drugo poluvrijeme, pa 26 godina kasnije i prvo.

13.04.2020.

govno

Da ova platforma nije iz '67. i da nije apdejtovana zadnji put '96. sad bih vam svima lajkao postove i tako bih obavio svoju građansku dužnost. No, pošto je jedan pojam kao što je LAJK za blogger misaona imenica, sad ja trebam ići od bloga do bloga i čitati postove, da bih potom smisleno komentarisao, a nemam kad shvatate li vi koliko to posla iziskuje pitam ja vas

05.04.2020.

05.04.1992.

Nemam običaj ”obilježavati” bitne datume činjenicama, ciframa i statistikom. Svi mi vrlo dobro znamo i brojke i činjenice i one su nepobitne.
Više bih ovako o vlastitim iskustvima, sjećanjima, traumama. 


Pamtim vrlo dobro 05.04.1992., kao i prvih par mjeseci tog pakla, koji su se meni kao devetogodišnjem klincu s Dobrinje urezali u sjećanje i obilježili me, kao što su obilježili i mnoge druge.
Pamtim transportere, tenkove i tešku artiljeriju kako tog 05.04. voze uz Mojmilo, koje mi je od prozora udaljeno 200 metara. Pamtim da zbog te blizine brda Mojmila već od prvog dana nismo ni centimetra smjeli izaći van.
Sjećam se da sam sa svojih 9 godina kroz prozor gledao kako komšija Asim biva pokošen pri prvom koraku ispred haustora. Vidio sam mnoge lokve krvi za te 4 godine, ali mi je ta pred očima i dan danas.

Pred očima mi je i otac koji panično utrčava s balkona i prasak od kojeg bridi glava nakon što je srećom na vrijeme vidio cijev PAM-a koja se okreće prema njemu.
Pred očima sam si i sam ja, kako skamenjen gledam u granatu koja pada par metara od mene, gledam u nju nepomično nekoliko sekundi, sekundi koje su meni bile kao vječnost, čekajući i pitajući se da li će eksplodirati.
Pamtim starijeg brata koji sa nepunih 19 godina, umjesto da ide u picolov, s puškom u rukama ide u rov.

Pamtim i smrt najboljeg prijatelja, druga iz klupe, kojeg je granata bukvalno raskomadala i mog šoka i neshvatanja da najboljeg druga više nema.
Eto to pamtim.

Pored ovih dobro poznatih brojeva, statistika i činjenica, imamo i svi mi koji smo prošli kroz taj jebeni rat, pojedinačno, svoje vlastite cifre i činjenice. One što baš peku.

Danas o ovome, sutra ću opet čitati masovna čestitanja “rođendana” gradu Sarajevu. Nije rođendan, jebo vas rođendan.

02.03.2020.

Zdravo

Ja se pojavim samo kad je kakav belaj na blogeru, baš sam klošar. Evo, nema belaja, a ja tu, red je. Mislim, ima belaja, ali in ril lajf, a to nas ne dotiče, je l'.
Nema ništa, šta će bit. Šljakam, deveram, pijem Coronu extra radi uroka i prevencije. Neki dan mi je pao kredenac.
Lažem, nije.

Kaže Dževad da nam je vidio za ono, ali ne zna još kol'ko para.

Kod vas?


Noviji postovi | Stariji postovi

Rahat No More
neki mračni pojmovi:
vrana, smrt, praznina, bezdan, žilet, tama, depresija, gavran, sjeb.

neki imejl:
crap.n.stuff LUDO_A outlook.com

neki divni recepti za jela od buranije:

1.
2.
3.
4.
5.





Powered by The Mighty Kuuler

Rahat No More
neke riječi:
zglajzati, resurs, svrsishodno, zblahnut, suviše, ili, hajde, čmar.

neki ljudi:
čika mufid, teufik spržić, muneverin mali, komšija trpimir, lik ispred granapa, ona žbljoha, onaj degen.

neka jednačina:
f(x, y) = −279970*cos x + y*(x*e^x − e^x) + [(y^3)/3] + k, k ∈ R

koliko je ξ?
koliko je ŽNj?
koje je boje kamion?